Monday, 28 September 2015

Ahmed Bosnić, Atlantida
Stručni komentar,
Amar Tufo, Katedra za Arheologiju,
Sarajevo, 2015

Uvodna rijeć:

Pred vama se dragi čitatelji nalazi ATLANTIDA,  djelo istaknutog istraživaća, novinara i publiciste Ahmeda Bosnića koji je na sebi svojstven naćin iznjeo sva svoja istraživanja o najvećoj misteriji moderne arheologije i pretvorio ju u kvalitetnu knjigu namjenjenu svima koji se zanimaju za Atlantidu, onu superiornu velesilu Atlantika što nestade prije 9000-te godine prije naše ere. Stoga sam tokom svoje tri godine studija a evo sada i na završnoj godini, odlučio da sam dam jedan kvalitetan komentar po pitanju Atlantide, njena postojanja, nestanka, izvora koji je prvi pominju i razmotrio sam neke od vodečih teorija koji Atlantidu smještaju tu i tamo, u svaki kutak planete Zemlje a i razjasnio sam šta to vodeća nauka misli po njenom pitanju a šta kažu njene vjerne pristalice koje vjeruju u njeno postojanje.


Kao što se dalo i oćekivati, i sam Bosnić kao i večina autora počinje pripovjedanje o ATLANTIDI koristeči se Platonovim dijalozima: "TIMEJ" i "KRITIJA" gdje u Timeju, Platon jasno iznosi Solonovu priču i događaj kada je ovaj posjetio egipatski hram Sais na delti Nila gdje su mu egipatski sveštenici ispričali o najstarijim vremenima i priču o ATLANTIDI, nekoć velikoj i močnoj civilizaciji što bijaše iza Herkulovih Stupova u srcu Atlanskog okeana. I tako se rodi legenda o ATLANTIDI








1.Šta je to ATLANTIDA? 

Athanasius Kircher'-ova mapa Atlantide (1669)
Source: Wikipedia

 Legenda o Atlantidi stara je koliko i sam antički svijet. Prvi put ju pominje grčki filozof Platon 384.god. pr. n. e u svoja dva odvojena dijaloga "TIMEJ" i "KRITIJA" nastalim prema putovanju atenskog zakonodavca Solona u egipatski hram Sais oko 534. god. pr. n. e na deltu Nila gdje su mu sveštenici iz poštovanje prema Njemu i Boginji što je uzdigla njihov grad iznad svih drugih i po vrlinama njegov narod u odnosu na sve ostale, ispričali priču o najstarijim vremenima, legendama, junacima ali i jednu legendu koja i danas dan živi a to je legenda o ATLANTIDI. 

Ukratko o Atlantidi (Heyneck, 2001: 11) 

Prije jedanaest hiljada godina postojao je otok smješten u središtu Atlanskog okeana, nastanjen plemenitom i moćnom rasom. Narod toga otoka posjedovao je veliko bogastvo zahvaljujući prirodnim resursima njihove zemlje. Otok je bio središte bogate trgovine i velikog prometa. Vladari te zemlje vladali su čvrsto nad ljudima i zemljom na svom otoku i duboko u Europi i Africi. Bila je to A T L A N T I D A.

Atlantida je bila vlasništvo Posejdona, boga mora. Kad se Posejdon zaljubio u smrtnicu, Kleito, sagradio je nastambu na vrhu brda blizu sredine otoka, te je okružio nastambu prstenovima zemlje i vode da bi je zaštitio. Kleito je rodila pet parova blizanaca koji su postali prvi vladari Atlantide. Otok je bio podjeljen među braćom, a najstariji Atlas, prvi kralj Atlantide, imao je kontrolu nad središnjim brdom i okolnim područjem.

Na vrhu središnjeg brda izgrađen je hram u čast Posejdonu u kojem je bila smještena ogromna zlatna skultpura Posejdona koji vozi kočiju koju vuku krilati konji. Ovdje bi vladari Atlantide dolazili raspravljati o zakonima, suditi i prinositi žrtve. Da bi se omogućila putovanja i trgovine, usječen je kanal za vodu kroz prstenove zemlje dugačak 9 km, koji je spajao grad s morem.

Grad Atlantida ležao je odmah izvan vanjskog prstena vode i širio se preko ravnice pokrivajući 17 km širok krug. To je područje bilo gusto naseljeno i tamo je živjela većina stanovništva. Izvan grada ležala je plodna ravnica 530 km dugačka i 190 km široka, okružena još jednim kanalom koji se koristiio za skupljanje vode rijeka i potoka iz planina. Klima je bila takva da su bile moguće dvije žetve godišnje. Jedna u zimi, koja je natapana kišom, a druga ljeti, natapana sustavom navodnjavanja iz kanala.

Sa sjevera ravnicu su ograđivale planine koje su sezale do neba. Sela, jezera, rijeke  i pašnjaci šarali su planine. Osim žitarica, na otoku su uspijevale sve vrste voća i povrća. Obilje životinja, uključujući slonove, prolazilo je otokom. Generacijama su Atlantiđani živjeli skromnim, časnim životom. Ali, s vremenom su se počeli mijenjati. Pohlepa i moć počele su ih kvariti. Kad je Zeus vidio amoralnost Atlantiđana, okupio je ostale bogove da bi bahatim ljudima odredio primjerenu kaznu. Uskoro je Atlantida nestala pod jednim silovitim valom. Otok, njegove ljude i sjećanje na njega progutalo je more.

Opis preuzet iz knjige: Atlantida, iščezli kontinent
Dave. R. Heyneck, 2001: 11/13

Naime, u svom TIMEJU grčki filozof Platon iznosi veoma jasno šta je i gdje je bila smještena Atlantida.

Otok je bio veći od Libije i Azije zajedno, a moreplovci su tada mogli da prelaze sa tog na druge otoke i na ostrva na cijelom suprotnom kontinentu koji se protezao uz to - totalno more. Jer, cijelo to more, koje počinje od ulaza kojeg smo spomenuli, izgleda kao luka s tijesnim prolazom, ali se može zvati totalnim morem, a zemlja cijelog okružja, pravim kontinentom. Na tom ostrvu, A T L A N T I D I, vladala je velika i čudesna kraljevina, koja je posjedovala čitav otok i mnoge druge otoke i djelove kontinenta. Od pomenutog tjesnaca, vladali su oblastima Libije sve do Egipta i Evrope sve do Tirenije. I sva ova moćna kraljevina pokušala je jednim snažnim napadom da pokori vašu regiju, i našu, i neke druge koje su se tada nalazile s ove strane Ulaza.
TIMEJ (PLATON)
Bosnić, 1983:13 

Evo, kako vidimo iz Platonovog odlomka u TIMEJU, Atlantida je bila, dakle, civilizacija koja je nekoć ležala iza Herkulovih stupova (današnji Gibraltarski prolaz), u srcu Atlanskog okeana. Prema Platonovom opisu skica kraljevskog grada Atlantide (Heyneck, 2001: 17) bi izgledala ovako:


2. Da li je nekoć doista postojao otok u srcu Atlanskog okeana i ako jeste šta se desilo s njim?
Osnovna polaznica za rješavanje misterije Atlantide jeste pitanje da li je Atlantida kao otok, doista ležala u srcu Atlanskog okeana i osim toga šta se s njim desilo. Prema Platonu, Atlantida je ležala u srcu Atlanskog okeana koju su prije 9000. godina nasilno razorili zemljotresi. Platon iznosi u svom Timeju kako su Atlantiđani postali nezadovoljni prema svome ocu Posajdonu, postali su zavidni, u duši siromašni i željeli su svu moć samo za sebe. Tako su, kako Platon piše, pošli u osvajačke pohode na ćijoj putanji se našla i sama Evropa, to jeste Atina koja se tada izkazala na djelu. 
Tada, dakle, o Solone, tada se moć vašeg grada pokazala na djelu, po vrlini i snazi, a pošto je nadvisila sve po velikodušnosti i po svim ratničkim vještinama, prisiljena da se bori sama zbog bijesa drugih, suoči se tako sa najvećim opasnostima i porazi napadače, učvrsti pobjedu i od ropstva spasi narode još nepokorene i plemenito oslobodi sve druge, koji su živjeli od Herkulovih stupova pa naovamo. 


TIMEJ (PLATON)
Bosnić, 1983:13

Mišljenja su razna o postojanju Atlantide, kao otoka sa naprednom civilizacijom, bogatom kulturom, naukom, medicinom kakva još nije postojala nigdje drugdje do samo u Atlantidi pa su se iz nekih razloga mnogi stručnjaci pozabavili po tom pitanju, temom je li doista nekoć u Atlantiku postojako otok svojom masom dvaput veći nego Libija i Evropa zajedno. Naravno, nemamo odgovora jer uz svu tehnologiju koju mi danas imamo ona je, nažalost, nedovoljna da nam da odgovor na takvo pitanje. A, ako je otok postojao šta se onda dogodilo s njim. I opet, odgovor nam daje Platon u svome Timeju
Ali kasnije, desiše se strašni zemljotresi i poplave. U toku jednog dana i jedne noći svi vaši ratnici propadoše u zemlju, a slično nestade i otok A T L A N T I D A koji more proguta; stoga je to more još od tada neprolazno i neistraženo. Plovidbu sprečavaju veliki pličaci od blata koje je ostalo od otoka što je potunuo u morske dubine. 
TIMEJ (PLATON)
Bosnić, 1983:13 

Dakle, ATLANTIDA je potonula na dno Atlanskog okeana prije 9000. godina pr. n. e zajedno sa Atenskim ratnicima koji su, kako nas Platon obavještava, zajedno propali sa otokom u morske dubine. No, ima rupa u ovom teksu koja je velikom filozofu iz nekog razloga mogla promači a da je on nije ni primjetio.

3. Kreta i Atlantida? 
 

 Palaća Knosos, Krit (rekonstrukcija)

Kada bi se Platonova priča o Atlantidi uzela zdravo za gotovo onda Atlantida ne bi bila misterija za kojom se tragalo i traga i danas pa ćak i u trenutku dok ja pišem ovaj tekst. Svi bismo prihvatili da je to bila napredna civilizacija sa naprednom kulturom, naukom, medicinom, razdvojenom klasom sveštenika, zanatlija, trgovaca, i naravno ratnika koji bijahu najugledniji među Atlantiđanima a onda u jednom danu i jednoj noči  močni Zeus se tako razljutio na Atlantiđane da je odlučio da ih uništi i kazni potopom koji njihov otok posla u mračne morske dubine i da više nikada nije od tada viđen. I tačka, gotova priča. Ali nije!

Ovu palaću gore je u svojim kampanjama od 1900 - 1904. godine iskopao engleski arheolog sir. Arthur J. Evans. Evans, čovjek od nauke, arheolog koji je otkrio prvi i najstariji Evropski tron, civilizaciju dvaput straiju nego li Šlimanova Mikena i Grčka, nazvao ju je Minojskom civilizacijom. Dobila je ime po legendarnom kralju Minosu koji je vladao Kretom sa svojom kćeri Arijadnom koja je pomogla atenskom heroju Tezeju, sinu Egejevom da ubije Minotaura i da živ izađe iz Dedalovog labirinta uz pomoć Arijadninog magičnog klupka. No, razlog zašto se Knosos odnosno Krit odbaca kao sjedište Atlantide jesu godine koje nikako ne odgovaraju Platonovom opisu Atlantide koja je bila znatno starija oko 9000. godina prije Krista i Minojske civilizacije, odnosno palaće Knosos koja je podignuta oko c.2800. god. pr. n. e u periodu Starih Palata (po kronologiji Minojske civilizacije) ili starijem Minojskom dobu po Evansu

Sir. Arthur. J. Evans u Knosu

Kreta nije bila mirna, doduše, postoji veza između Krete kao Atlantide a to su bila dva razorna zemljotresa koja su Kretu pogodila prvi put oko 1600. god. pr. n. e u periodu Starih Palata kada su nastradale neke od najljepših palaća na Kreti kao što su Knosos, Malija, Zakros, Hagija Trijada, Gurnija, Festos, Palaikastro, Vati Petros i mnoge druge a koje su zatim obnovljene u tzv. periodu Novih Palata sa znatno manjim razmjerama nego što su bile izvorne veličine. Drugi, razorni potres desio se oko 1450. god. pr. n. e kada su navedene palate u potpunosti porušene i neke od njih nisu više obnovljene. Bila je to, naime, prekretnica i nestanak Minojske civilizacije a početak Mikenske civilizacije kopnene Grčke.

Komentar - Atlantida i otok Tera




 Otok Santorini (Tera) 

Gore sam već napomenuo kako je negdje oko 1600. god. pr. n. e vulkan na Teri eruptirao i pokosio pola otoka koji danas leži u Egejskom moru. Nauka se je davno time poigrala i ubrzo se rodila teorija o Atlantidi odnosno Santorini ili Minojska civilizacija je ta civilizacija što su o njoj egipatski sveštenici u Saisu kazali Solonu a Platon ju kasnije zabilježio. Bože, dragi da li je tako? Ja se ne slažem evo i zašto?

Prvo Platonovih 9000. godina bi valjalo skresati za 900. godina da bi se Atena kao grad smjestila u jedan vremenski okvir i drugo Minojska civilizacija je cvjetala konvencionalno oko 3500 ili 2800. god. pr. n. e a ne oko 9000- te godine kako je Platon opisao svoju Atlantidu. Erupcija Tere bila je 4 puta snažnija nego ona erupcija otoka Krakatau 1883. godine.

No, Platon u svom "Kritiji" jasno kaže da je Atlantida bila okrugla sa 5 koncentričnih prstenova koji su strogo branili pristup Posejdonisu i brdu gdje bog Posejdon obležao smrtnicu Kleito koja je tu rodila 5 blizanaca i najstarijeg giganta Atlasa po kojemu je Atlantida i dobila svoje ime. A otok Tera nije okrugla i samo jedan njen dio je potonuo u dno Egejskog mora a Platonova Atlantida u potpunosti nestade u morske dubine u jednom danu i jednon noći. 

3. Atena oko 9000. god. pr. n. e


Teško je odbaciti sva navedena kazivanja o Atlantidi koju nam je Platon prenjeo jer bi se time zastupala teorija kako je veliki filozof cijelu priču izmislio i njome opisao svijet i doba u kojem je on živio. Grčka civilizacija, doduše, jeste bila u mračnom dobu i to punih 500. godina koliko joj je trebalo da se izvuće i oporavi. Mračno doba koje je nastupilo nakon odmazde poznate kao Kolaps kasnog brončanog doba oko 1200. god. pr. n. e a koji je promjenio antički svijet zauvijek. Ali Grčku tada nisu potresali nikakvi zemljotresi niti poplave, barem ne one zabilježene u antičkim spisima. No, u jednoj stvari svojih opisa Atlantide, Platon je pogriješio kada je rekao kako je Atena rat bila s Atlantiđanima sprječivši njihov prodor i osvajanja u Evropi oko 9000. god. pr. n. e a da bi na kraju i oni zajedno propali u zemlju kao i Atlantiđani u dubinu mora. 

Svakom učenom čovjeku, naučniku i arheolozima jasno je da Atena nije mogla da postoji oko 9000. god. pr. n. e a kamo li da je bila rat s osvajačima s Atlantika. Ovdje kako Heyneck piše, valjalo bi skresati ove godine za 10 puta da bi time dobili vremenski period oko 900. god. pr. n. e iako se uzima konvencionalno 776. godina stare ere ili prva olimpijada kao najstariji datum Grčke civilizacija pa bi osnivanje grada Atene bila 700. god. pr. n. e. Iako je Atena bila naseljena još u vrijeme Mikenske civilizacije oko 1450 - 1110. god. pr. n. e, ona se  kasnije osamostalila i stasala u jedan od najmočnijih grčkih polisa sa sopstvenom vojskom, mornaricom i uređenom demokratijom.

Bez obzira na sve ovo, jasno je da ovaj grad nije nikako mogao postojati prije 9000. god. pr. n. e pa tako neki vjeruju da prije 11 000. godina nigdje u svijetu nije postojala tako napredna civilizacija. Konvencionalna arheologija zastupa teorije kako su najstarije civilizacija ponikle u području Plodnog Polumjeseca, Anatolija (današnja Turska), područje gdje se dogodila Neolitička revolucija (po Gordonu Childe-u), prva velika revolucija u povijesti ljudskog roda kada je čovjek prešao na starosjedilački naćin žiovota.

Prestao je biti samo lovac i sada je svjesno ućestvovao u proizvodnji hrane, akultivirao je prve biljke, pripitomio prve životinje, podizao je stalna naselja pokraj obala rijeka i jezera, gradio kuće, i bavio se svakodnevnim životom. Nije više mislio samo na stomak nego je mislio i izrađivao nove tehnike lova, ribolova, preživlljavanja, i svakodnevnog opstanka. Tako su nikli prvi gradovi u današnjoj Turskoj koji su među prvima oko 9800. god. pr. n. e primili ovaj neolitički model a to su: Čatal Hujuk, Jerihon, Ajn Gazal, Ajn Zubejda, Gobekli Tepeš, Halan Čemi, i Natufijen itd. (Ovdje sam naveo slobodno nazive gradova s turskog jezika onako kako bi se isti izgovarali). 

Tko zna pravu istinu o Atlantidi?


 
Platon
Većina uglednih naučnika već više od nekoliko stoljeća odbaca Atlantidu kao neku izvanrednu i supernaprednu civilizaciju i velesilu koja je prije 11 000 godina cvjetala u srcu Atlanskog okeana iza Herkulovih stupova a koju je oko 9000-te godine prije naše ere u jednom kobnom danu i kobnoj noći progutalo more i bacilo je u tamne morske dubine. A ima i onih koji se pak slažu sa velikim filozofom i opet odbijaju prihvatiti tumačenje zvanićne nauke i arheologije te sve to smatraju 'teorijom zavjere' i velikim zataškavanjem. 

Pa šta je istina a šta je laž? Šta je stvarnost a šta java? Ja ću ovo komentirati na ovaj način. Većina nas je čitala Homerovu Ilijadu i Odiseju koja govori o pradavnim vremenima, vremenima kada su bogovi hodali zemljom, a močni i veliki heroji poput Ahila, Ajanta, ili Odiseja se kališe u bitkama i ratovima protiv svakojakih zvjeri, pa i velikom Trojanskom ratu koji se povede radi prelijepe Helene, žene kralja Menelaja koju ote prelijepi i zgodni Pariz. Svi su ovu kvazilegendu odbacivali a Homer je tvrdio da je ona bazirana na pravim događajima. Svi sem jednog. 


Kada se je Heinrich Schliemann, ugledni njemački biznismen i arheolog konaćno pojavio na sceni arheologije 80-ih sa Homerovom Ilijadom i uvjerenjem da je ovaj govorio o istinitim događajima a ne bajkama, bio je odlućan da dokaže istinitost Trojanskog rata i naravno krenuo u potragu za drevnom Trojom. I doista našao ju je u Turskoj, na brdu Hisarliku. Šliman je bio uvjeren u postojanje Troje, Trojanskog rata da je nabasao na Troju VIIa, Homerovu Troju što ju Spartanci pod lukavstvom Odisejeva konja spališe u one noći kada se ovi ponapijaše uvjereni da su Grci napustili Troju a kao poklon na njenim obalama ostavili Trojanskog konja. Pade Troja, dragi Bože kao da nikada nije ni postojala, pade Veliki Ahil, Hektor, i Patroklo, i tako Šliman dokaza vjerodostojnost Homerovih kazivanja i priču o legendarnom Ilijumu ili Troji.


Ovo je 10 Troja stim što je Troja VII, Homerova Troja što ju Grci spališe oko 1200. god. pr. n. e

Zašto sam naveo Homera i njegovu Troju ili Šlimanovu Troju, pa zato jer je sam Šliman isprva vjerovao da je otkrio Atlantidu u Turskoj a da se ona nije nalazila u Atlanskom okeanu kako je kazivao Platon. Ako je Šliman uspio da dokaže da je legendarna Troja nekoć doista postojala i javnosti dao Troju i dokazao da je Homer govorio istinu a ne pričao bajke, onda je samo pitanje vremena kada će se novi Šliman pojaviti u novije doba i kazati nam svima, pa ćekajte Platon je govorio istinu a ja sam odlučan da to i dokažem i da vam svima dokažem da je A T L A N T I D A doista nekoć postojala a da nije nikakva izmišljotina. Pa eto nadam se i ja da će se u skorije vrijeme pojaviti novi Šliman koji će biti pogano bogat ali i dovoljno blentav da se upusti u potragu za Atlantidom i dokaže njeno postojanje.

Atlantida i Novo doba?

Bez ozbira bila Atlantida istina ili ne, generacije i generacije ljudi što će doči u budučnosti i novih naučnika koji će se kaliti na njenoj misteriji i pokušati razčlaniti i dokućiti o ćemu je to veliki filozof stvarno pisao, kakva mu je to napredna civilizacija i kultura bila inspiracija a da za nju mi danas uopšte ne znamo.

Kako bilo da bilo, Atlantida je postala tema SciFi serija kao što su Stargate Atlantis, tema više od desetina naučnih dokumentaraca koji prate njenu potragu na svim potencijalnim lokacijama u svijetu sve do u srce Atlanskog okeana, filmova koji prepričavaju njenu historiju i Atlantidu pretvaraju u velesilu opremljenu naprednim letjelicama koje koriste pogon nama nezamisliv, mjesto napredne nauke, vojske i medicine, ili otok koji počiva na supermočnim kristalima što podržavaju cio grad na vodi a opet sadrže neke natprirodne moći koje samo rijetki znaju da protumaće. I tako je Atlantida postala dio naše svakodnevnice, legenda s kojom su svi upoznati, i oni koji misle da znaju nešto o njoj a zapravo je obratno. Svaki novi nalaz i pomak u njenom otkriću otvara seriju novih pitanja, more misterija, kako, zašto, kada, i tako redom.

Jer kako jednom prelijepo reće uvaženi rimski historičarTit Livije: "Quis rem tam veterem pro certo affirmet? - ko može o tako davnim događajima nešto pouzdano tvrditi?".


Napomena: Sva prava na ovaj autorski članak su zadržana i nije dozvoljeno njegovo kopiranje niti prenošenje na druge web izvore osim striktne dozvole njegovog uvaženog autora.
© Amar Tufo, 2015

Korištena literatura:

1) Atlantida, Ahmed Bosnić, 1983, Sarajevo 
2) Atlantida, iščezli kontinent, Dave. R. Heyneck, 2001, Zagreb
 
Reakcije:

0 komentari:

Post a Comment

Weather

Advertisement

Follow me on Facebook:

Popular Posts