Saturday, 23 April 2016


 
Iako se već više od šest mjeseci bavim historijom i kulturom Japana posebice feudalnim periodom, ne mogu a da ne pomenem jednu veoma značajnu historijsku ličnost s naših prostora a to je Baton Dezitijatski. Ovaj kratak članak ima za cilj da uporedi dvije historijske ličnosti - dva historijska događaja. Na jednoj strani je Baton Dezitijatski i Veliki Ilirski ustanak 6 - 9. god. n. e, a na drugoj strani je Oishi Yoshio i njegovih 47 Ronina u događaju koji je stvorio najveću legendu samurajskog Japana.                                          

              
Baton Dezitijatski i Oishi Yoshio
Komparacija: Amar Tufo
23. april, 2016


Baton Dezitijatski

Baton Dezitijatski je bio lokalni vođa ilirskih Dezitijata koji je 6. god. n. e, podigao masivnu ilirsku vojsku koja je trebala biti odaslana na Markomansku bojišnicu u pomoć Tiberiju i time otpočeo Veliki Ilirski ustanak koji se vodio pune tri godine 6 - 9. god. n. e. Povod ustanka bila je direktna naredba cara Augusta da se regrutuje sposobno Ilirsko stanovništvo u rimske auksilijare te pošalje na Markomansko-bohemijsku bojišnicu rimskom zapovjedniku Tiberiju. Sama pozadina Velikog Ilirskog ustanka je veoma kompleksna ali se on ukratko može sumirati ovako:        

Sakupljenu Ilirsku vojsku 6. god. n. e, Baton Dezitijatski podiže na ustanak te nanosi diretkan poraz rimskoj vojski koja je poslata da preuzme Ilirske regrute i povede ih u Markomaniju. Ustanak počinje te Baton počinje napad na Siskiju i Sirmijum te presjeca Via Egnatiu, važnu rimsku komunikaciju. Tiberije sklapa mirovni savez sa Markomanskim kraljem Marobodom, povlači rimske trupe sa markomanske bojišnice i vrača ih u Ilirik kako bi zaustavio pobunu

7. god. n. e, rimski namjesnik Germanik pustoši zemlju Mezeja i nanosi im težak poraz. Iste ove godine izbija bitka kod Vulkajskih močvara gdje je Germanik uspio poraziti ustaničke snage i natjerati ih u bijeg. Baton Dezidijatski sklapa vojni savez sa Batonom Breučkim te u sukob uvlači Panoniju.

8. god. n. e, situacija u ustaničkoj strani se mjenja. Baton Breučki predaje Pinesa, kralja Dezitijata direktno u ruke Tiberiju izazvavši nelagodovanje među ustanicima i Breucima. Saznavši za savez Batona Breučkog i Tiberija, Baton Dezidijatski munjevito prodire u Panoniju gdje sustiže Batona Breučkog koji biva kažnjen na rijeci Bathinus (Bosna) i ubijen za veleizdaju. Baton Dezidijatski uspijeva povratiti Panoniju u ustanak ali nastaje sukob među ustaničkim snagama. Te osme godine nove ere Panonija pada gerilskim načinom ratovanja koje je izvršio Tiberije i Baton Dezidijatski bježi dok u Rimu August priređuje svečan doček Tiberiju koji je likvidirao Panoniju. 

9. god. n. e, Germanik preuzima direktno zapovjedništvo nad Rimskim snagama gdje otpočinje posljednja bitka Batona Dezitijatskog za Ilirsku slobodu. Te devete godine, prisilnim načinom ratovanja Germanik zauzima tri gradine Splonum, Raetinium i Seretion prei čemu je pretrpio i velike gubitke. Tiberije se vrača Ilirsku bojišnicu i započinje svoju vojnu ofanzivu. Pod Tiberijevom komandom pada Andretij (ustaničko uporište blizu Splita) odakle Baton Dezitijatski bježi. Posljednja velika bitka ovog ustanka je bitka za Ardubu gdje su se ilirske žene među njima i Batonova, bacale u vatru kako bi izbjegle rimsko robstvo te najgore silovanje. Pod Germanikovom komandom Arduba pada te se Baton Dezidijatski u septembru 9. god. n. e predaje samom Tiberiju čime je i okončan Veliki Ilirski ustanak.

Na upit budućeg rimskog cara Tiberija zašto se Baton Dezidijatski i njegovi Iliri pobunili, Baton Dezitijatski je odgovorio: " Vi Rimljani ste krivi za ovo, vi ste poslali za čuvare stada ne pse ili pastire, nego vukove.".  Prema Svetoniju, Veliki Ilirski ustanak je bio najteži rat što ga je Rim vodio nakon Punskih ratova. 

                                                
Slika prikazuje Augustovu Kameju (Augusta Kamea) na kojoj je prikazan Baton Dezidijatski koji se zarobljen dovodi pred Tiberija i Augusta. 

Oishi Yoshio

Godine 1700. tijekom Tokugawinog šogunata, treći šogun Tokugawa Ijemitsu je izdao naredbu da se pripremi palata Edo za carev doček. Taj posao je dobio Asano Naganori, feudalni daimjo Ako provincije. Pošto nije mogao da obavi taj posao sam, šogun šalje carskog namjesnika za svečanosti po imenu Kira Yoshinaka. Da bi podučio Asana kako da uredi palatu kako treba, Kira je Asanu tražio da mu plati poduku. Asano je to odbio i na nekoliko uvreda koje su pale u Edo palati, Asano je svojim wakizašijem napao Kiru. Saznavši za incident, šogun osuđuje Asana na seppuku (ritualnu smrt probadanjem nožem u stomak). Ne mogavši ovo podnjeti, Asanov glavni učenik i ratnik Oishi počinje pripreme za ubistvo Kire koji je nanjeo nepravdu njihovom gospodaru. 
1701. godine Oishi se razvodi od svoje žene i saziva savez 47 ronina kako bi osvetio smrt gospodara Asana. Šogun je zemlju njihovog gospodara zaplijenio i predao ju Kiri na upravu a njegovim samurajima koji su sada (ronini - samuraji bez gospodara; samuraji odmetnici) zabranio da izvrše bilo kakvu osvetu ili zavjeru protiv Kire. 

Kira 1701. godine preuzima Edo palatu odakle je upravljao pripojenom Ako pronincijom. Oishi šalje svoje ljude direktno u dvorac tako što su se zaposlili kao zanatlije, dvorske lude, kovače, muzičare, pa i vojnike. Ne sluteči da mu je život u opasnosti, Kira raspušta svoje stražare. U međuvremenu, Oishi koji se odao pijanstvu te noči provodio među prostitutkama, odlazi svome sinu Chikari kojeg poziva u bitku. 

Konačno 14. decembra 1702. godine, Oishi i njegovih 47 ronina upadaju u Kirine dvore gdje otpočinje žestoka bitka sa Kirinim samurajima koji su branili njegov dvorac. Zabrinut za svoj život, Kira bježi ali ga Oishi sustiže. Kira pada na koljena gdje mu Oishi zatraži da pokaže svoju hrabrost i čast te izvrši seppuku istim wakizašijem kojim je njihov gospodar Asano izvršio svoju seppuku. Kira odbija te mu Oishi odsjeca glavu i odnosi u hram Sengaku-ji gdje je počivao njihov gospodar Asano. 


Ronini napadaju Kirin dvorac.

Šogun Tokugawa Ijemitsu saznaje za ovaj incident te zbog samurajskog ranka kojeg su Oishi i njegovih 47 Ronina držali, osudi ih na seppuku. Svih 47 Ronina su kasnije sahranjeni u hramu Sengaku-ji pokraj njihovog voljenog gospodara. 


Samuraj izvršava seppuku u prisustvu člana obitelji (npr. oca samuraja) koji mu odsjeca glavu kako bi ubrzao smrt. 


Zaključak:

Baton Dezitijatski i Oishi Yoshi su tukli svoju bitku do kraja, odbranivši svoju často, obraz i pokazavši hrabrost pred neprijateljem i spremnost za žrtvovanje sopstvenih života kako bi se neprijatelj porazio. Baton Dezidijatski, iako je doživio poraz od strane Rima, uspio se dokazati kao veliki Ilirski vojskovođa koji je u jednom trenutku predstavljao veliku opasnost po Rim i samu Italiju dok je Oishi pokazao prave vrijednosti Bušido kodeksa i samurajsku neustrašivost i odanost samo kako bi se pravda zadovoljila. Kako bilo da bilo, ova dva velika ratnika osigurala su vječito mjesto u historijskim knjigama  i titulu legendi koje će se zauvijek pamtiti. 


Literatura:

1) Mesihović, Selmedin: XII Stoljeća Rimskog svijeta, Sarajevo - 2013 (1352 - 1360)
2) Allyn, John: The 47 Ronin Story, Japan, 1970 - (1 - 25)
3) Tufo, Amar: 47 Ronina, originalni stručni rad, Beograd - 2016
Reakcije:

0 komentari:

Post a Comment

Weather

Advertisement

Follow me on Facebook:

Popular Posts